Damir Škaro (Hrvatska)

Martial Arts Legend

Damir Škaro boksačku je karijeru započeo 1976. godine, još tijekom svojih srednjoškolskih dana. Odmah na početku pokazao je talent pa su ubrzo stigli i prvi uspjesi. Na prvenstvu Balkana 1977. godine, održanom u Ateni, u dresu kluba „Trešnjevka“ osvojio je zlatnu medalju u juniorskoj konkurenciji u polusrednjoj kategoriji.

Zahvaljujući početnim uspjesima, Damir uskoro počinje nastupati i za državnu reprezentaciju, a sukladno napretku prelazi u seniorsku konkurenciju. Mijenja i matični klub te prelazi u vukovarski „Borovo“. Za taj je klub 1980. godine osvojio seniorski naslov prvaka države u srednjoj kategoriji. Iste godine kvalificirao se na svoje prve Olimpijske igre održane u Moskvi. Tamo ga je u prvom kolu eliminirao kasnije najbolji boksač turnira i osvajač olimpijskog zlata – domaćin Viktor Savčenko.

Nakon OI u Moskvi, Damir je sljedeće uspjehe ostvario kao prvak Balkana 1983. i 1984. Poslije toga odlazi na svoje druge Olimpijske igre, ovoga puta u Los Angeles, gdje ga je u četvrtfinalu, nadomak medalji, porazio kasniji osvajač zlata, još jedan domaćin Virgil Hill.

U KARIJERI JE IMAO 450 MEČEVA I TO ČAK 350 POBJEDA NOKAUTOM, A SAMO 12 PORAZA

Izniman uspjeh postigao je na Svjetskom prvenstvu u Renou (SAD) 1986. godine gdje je osvojio brončanu medalju. Nakon toga „okitio“ se zlatom na Mediteranskim igrama održanim 1987. godine u Siriji i ponio laskavi naslov „prvak Mediterana“.

Sa Svjetskog je kupa 1988. godine, održanog u Beogradu, sa sobom kući odnio srebrnu medalju. Ta 1988. bila je ključna godina u njegovoj karijeri. Odmah u početku deklasirao je u Louisiani svoga „starog protivnika“ Virgila Hilla, koji je osvojio zlato na OI u Los Angelesu. Zatim je na predolimpijskom turniru u Seoulu (Južna Koreja) osvojio brončanu medalju, što je bio dobar uvod u budući razvoj događaja. Naime, Damir je na Olimpijskim igrama u Seoulu u listopadu iste godine osvojio brončanu medalju, u čvrstom i teškom meču, s napuklim rebrima i ozlijeđenom arkadom. Njegov je nastup tim mečom i završen jer su mu liječnici zbog niza zdravstvenih problema zabranili nastup u finalu.

Nakon Seoula, Damir na vrhuncu karijere napušta boks u kojemu je ostavio velik trag. U oko 450 odrađenih mečeva imao je manje od 12 poraza. Uz proslavljene Matu Parlova i Antu Josipovića, jedini je i posljednji Hrvat s olimpijskim odličjem u boksu. Dobitnik je i prestižne nagrade „Franjo Bučar“ 2007. godine koja se dodjeljuje za iznimna dostignuća u sportu.

Osvajanjem olimpijske medalje, Damir je ostvario svoje boksačke snove i vratio se svojoj prvoj sportskoj ljubavi – NOGOMETU – igravši na mnogobrojnim malonogometnim turnirima. 1993. godine na poziv svojih vukovaraca i borovčana počeo je igrati i veliki nogomet za veteranski klub VUKOVAR ’91, koji se tada natjecao unutar ZNS-a.